GILGAMEŠ
Ep o Gilgamešu
Junak Epa o Gilgamešu bio je stvarni povijesni lik, kralj koji je kraljevao nad sumerskim gradom-državom Urukom oko 2700. godine prije Krista. Dugo nakon njegove smrti ljudi su ga slavili zbog njegove mudrosti i razboritosti.
Ep o Gilgamešu snažna je i privlačna priča o prijateljstvu te se pita koliku cijenu ljudi plaćaju da bi bili civilizirani i dovodi u pitanje pravu ulogu kralja, a istodobno priznaje i pomno promatra atrakcije zemaljske slave. Najviše od svega, Ep o Gilgamešu opisuje egzistencijalnu borbu jakog čovjeka koji se mora pomiriti sa svojom smrtnošću i pronaći smisao u svom životu unatoč neizbježnosti od smrti.
RGVEDA
Vede
Vede su korpus svetih i obrednih tekstova koji su napisali Arijci, Indijci indoeuropskoga porijekla, a pretpostavlja se da najstariji tekstovi potječu iz oko 1500. godine prije Krista. Sastoji se od četiriju Veda. Prva i najstarija Veda, Rgveda, sadrži drevnu obrednu poeziju.
Bogovi koje su Arijci štovali bili su uglavnom personificirane sile prirode i personificirane etičke vrijednosti, pa se tako štuju bogovi Agni (Oganj), Ušas (Zora), Indra (grom)...
Vedski Arijci vjerovali su i da su Vede doslovna, živuća božja riječ, a ne tek zapis božje riječi, stoga su se tekstovi učili napamet uz pomoću kompliciranih mnemotehnika – od ključne važnosti za uspješno obavljanje rituala bilo je zapamtiti pravilni izgovor svakoga sloga.
KUMRAN
Kumranski spisi
Kumranski spisi ili Svitci s Mrtvog mora sastoje se od oko 900 dokumenata, uključujući i tekstove iz hebrejske Biblije (Stari zavjet), koji su otkriveni između 1947. i 1956. u 11 špilja u okolici Kumrana u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora. Većina ih je napisana na hebrejskom jeziku, a manji dio na aramejskom i grčkom.
Ovi spisi sadrže jedine poznate preživjele kopije biblijskih spisa, od kojih su najraniji svitci Tora (starozavjetni Zakon), a većinom datiraju između 150. pr. Kr. i 70. nakon Kr.
BIBLIJA
Biblija
Biblija je zbirka tekstova koje Židovi (samo SZ) i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere. Tekstovi su nastajali tijekom više od 1000 god, sve do kraja 1. stoljeća.
Popis biblijskih knjiga iz kojih vjerska zajednica razumijeva svoj identitet i koje su za nju normativne naziva se kanon Svetog pisma, a ujedinjuje izbor djela različitih oblika iz židovske i ranokršćanske književnosti.
Biblija je najprevođenija i najviše puta objavljena knjiga svih vremena. Prvi prijevod cijele Biblije na hrvatski jezik objavio je franjevac Matija Petar Katančić, a prijevod je tiskan u Budimu 1831. godine.
NOVI ZAVJET
Novi zavjet
Novi zavjet sadrži zapise prvotnih apostola i učenika Isusa Krista koji su pisali pod nadahnućem Duha Svetoga. Dijeli se na Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenje. Nastao je u prvom stoljeću. Iako je vjerojatno da su Isus i njegovi učenici govorili aramejskim jezikom, Novi je zavjet pisan na grčkom jeziku koji se u to vrijeme najviše koristio.
Vatikanski kodeks je najstariji gotovo cjelovit postojeći prijepis Biblije. Nalazi u vlasništvu Vatikanske knjižnice u Rimu od 1481. godine, a pretpostavlja se da potječe iz prve polovice četvrtog stoljeća.
KURAN
KURAN
Kuran ili Kur'an je sveta knjiga islama. Muslimani vjeruju da je Kuran objava Božjih riječi preko Božjeg poslanika Muhameda, kojega je 610. godine u pećini na brdu Hira blizu Meke prvi put posjetio anđeo Gabrijel i prenosio u Božju riječ 23 godine. Početak Objave javlja se u formi imperativa Poslaniku, a potom i svakom čovjeku, da izučava, promatra i saznaje izvjesnost kozmičkog reda u relaciji Bog-čovjek-svijet.
U Kuranu se definira islamski vjerozakon - šerijat. Šerijat interpretiran kroz islamsko pravo uz pomoć hadisa (riječi i djela Muhameda) nastoji usmjeriti živote muslimana u skladu s islamom.
Napisan u ranoj formi klasičnog književnog arapskog jezika, poznatog kao kuranski arapski.
Zašto posvojiti religiologa?
Religiolozi su, poput filozofa, također ugrožena vrsta. U svijetu informacija, interneta i tehnologije, ljudi zaboravljaju važnost religija. Svjedoci smo što to znači i koje su posljedice nepoznavanja drugih religija, kao i svoje vlastite. Bez poznavanja religija teško možemo govoriti o napretku ljudske vrste. Usudi se upoznati druge religije, ali i svoju vlastitu, koja god ona bila. Kod nas su sve jednako dobrodošle !
